Anemija nije bolest nego simptom koji upućuje na postojanje neke druge bolesti ili poremećaja u organizmu. Ako se kod nekoga otkrije anemija potrebno je utvrditi uzrok i tip anemije.

Anemije se ogleda u smanjenom broju eritrocita, hemoglobina ili hematokrita u krvnoj slici.Postoji nekoliko vrta anemije. Mogu se klasificirati prema veličini ili obliku eritrocita ili prema mehanizmu koji uzrokuje smanjenje broja eritrocita. Mikrocitna anemija označava da su eritrociti smanjeni, makrocitna označava povećane eritrocite. Najčešći uzrok mikrocitne anemije je nedostatak željeza u prehrani, smanjenje apsorpcije željeza iz probavnog trakta, povećane potrebe za željezom (trudnoća, rast tijekom djetinjstva i u pubertetu), ili povećani gubitak željeza iz tijela (kod obilnih menstruacija kod žena) ili kod različitih akutnih ili kroničnih krvarenja (najčešće iz probavnog trakta, ali nerijetko i drugih organskih sustava). Makrocitna anemija je najčešće uzrokovana nedostatkom vitamina B12 ili folne kiselina što se tada naziva još megaloblastična anemija. Vitamin B12 i folna kiselina su važni u sintezi DNK prilikom sazrijevanja eritrocita.

Osim navedenog anemija može biti i normocitna kada je volumen eritrocita normalan. U tu skupinu najčešće se ubrajaju anemije kronične bolesti. Različite kronične bolesti (poput autoimunosnih bolesti, bolesti vezivnog tkiva, bolesti bubrega) također su vrlo česti uzrok anemije i tada se liječenjem osnovne bolesti liječi i anemija.

Anemije još mogu biti hemolitičke u kojim dolazi do preuranjene razgradnje eritrocita, a sve skupine anemije se još mogu podijeliti na nasljedne ili stečene.

Simptomi i znakovi anemije : opća slabost, malaksalost, brzo umaranje, nedostatak zraka već kod manjih fizičkih napora. Može se javiti ubrzan rad srca ili u nekim slučajevima i šum na srcu te bljedilo kože i sluznica, a u određenim vrstama anemije i žutilo kože i vidljivih sluznica.

Dijagnoza se postavlja analizom kompletne krvne slike, potom je potrebno odrediti razinu željeza u krvi uz sposobnost vezanja željeza (ZIBC, TIBC) te zalihe željeza u organizmu (feritin). U određenim slučajevima potrebno je odrediti vitamin B12 i folnu kiselinu te ukupni bilirubin i frakcije bilirubina. Kod žena je potrebno učiniti ginekološki pregled, a kod muškaraca pregled probavnog i mokraćnog sustava. U nekim slučajevima potrebno je učiniti i analizu koštane srži punkcijom ili biopsijom kosti.

Anemija se liječi tako da se liječi osnovni poremećaj koji uzrokuje anemiju. Kod teških akutno nastalih anemija može biti potrebno primijeniti nadoknadu krvi u obliku pripravka koncentrata eritrocita.

Potrebno je nadoknaditi željezo, folnu kiselinu, vitamin B12, zaustaviti krvarenje ili liječiti kroničnu bolest u podlozi. Anemija je često dugotrajno stanje koje zahtijeva odgovornost pacijenta te kontrolisanje nalaza kod liječnika.

Biljni izvori željeza su razno zeleno lisnato povrće, mahunarke, sjemenke i neki orašasti plodovi, gdje se željezo nalazi u ne-hem obliku. Taj oblik je manje dostupan za apsorpciju, međutim apsorpciju biljnog izvora željeza povećava vitamin C. Često se smatra da je uzrok anemije smanjeni unos željeza hranom. Nedostatak željeza se često spominje kao uzrok anemije, iako ne mora uvijek biti tako. Željezo je bitan element za funkcioniranje ljudskog organizma koji sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te u mnogim drugim biokemijskim procesima. Željezo je ugrađeno unutar crvenih krvnih stanica te primarno služi transportu kisika u krvi. Željezo se osim u krvi, u organizmu taloži u zalihama koje koristimo kada dolazi povećanje potražnje: trudnoća, veći tjelesni napori, bolest.. U tom slučaju, željezo se troši iz zaliha te ga je bitno nadomjestiti hranom. Ako prehrana nije adekvatna, a skloni smo smanjenim razinama željeza u krvi, može doći do razvoja anemije. Iznutrice i crveno krto meso su među najbogatijim izvorima željeza. Željezo koje se nalazi u navedenim namirnicama je hem oblik željeza koji je dostupniji za apsorpciju u ljudskom probavnom sustavu od primjerice biljnog, ne-hem izvora željeza. Biljni izvori željeza su razno zeleno lisnato povrće, mahunarke, sjemenke i orašasti plodovi, gdje se željezo nalazi u ne-hem obliku. Taj oblik je manje dostupan za apsorpciju, međutim apsorpciju biljnog izvora željeza povećava vitamin C. Upravo zato, razno zeleno lisnato povrće kombinirajte s hranom koja je bogata vitaminom C (poput drugog povrća i raznog sezonskog voća). Bjelančevine mesa mogu poboljšati apsorpciju željeza iz životinjskog izvora, dok s druge strane, cjelovite žitarice sadrže određene tvari, u prvom redu fitate, koji tu apsorpciju ometaju.